Jedna dama u čaši mi šapuće: „Ne žuri – leto traje taman koliko treba“
Otvoren prozor, lagan vetar i one moje gladiole što liče na mala zvonca – kao da svako zvoni za jedan spor trenutak u bašti. Stojim nad šerpom i gledam kako se kruške polako ljuljaju na vetru u većnjaku u bašti, ai razmišljam, kako bi bilo i da se ljujaju u toplom sirupu, onako mekane, a opet dostojanstvene – prave male dame – poširane kruške u čaši. Kažem jednoj od njih: „Bićeš ti danas glavna“, a ona, naravno, ćuti – ali pusti sok kad zagrizeš, pa ti sve objasni bez reči. U toj tišini između ključanja i letnjeg dana, shvatim – ne treba meni puno, samo dobra kruška, malo strpljenja i jedan desert koji zna da se ponaša.
Sastojci koji se ne svađaju – samo se šapuću između toplog i hladnog
Poširane kruške u čaši desert ne voli gužvu – bira društvo pažljivo, kao prava dama:
- Kruške – sočne i nežne, da mogu da izdrže toplinu sirupa, ali da ostanu svoje.
- Šećer i vanila – tiha pratnja koja ih obavija bez mnogo buke.
- Slatka pavlaka i mlečna čokolada – da naprave krem koji klizi, bez rasprave.
- Vanila sladoled – hladan, ali zna gde treba da se umeša.
... Opširnije
























