Kad se u vazduhu oseti proleće, farbana jaja zablistaju kao prvi zraci ranog Uskrsa
Stigli i ti lepi dani, sunce se primeša u kuću kroz prozore i nebo zasija modrinskoplavom bojom, znate li šta je prvi znak da je uskrs u pravom pravcu? To su jaja -farbana jaja, koja dolaze sa sela, sveža, kao da su i sama proleće donela u slamenoj korpi. A ako ih nema, onda se pribegne i kupovnim, ali se uvek čini kao da je svako seljačko jaje malo mudrije – valja samo da dobro prepozna vodu i boju, pa da se lepo predstavi na uskršnjoj trpezi. Kod nas u Vojvodini, a naročito u Banatu, uskrs i farbana jaja su kao simbol, lepo se poređaju u korpu, kao da svako po sebi pozdravlja “dobro nam došlo, proleće”.
Uskršnja farbana jaja kao zraci i boje – od korice crnog luka do kupovnih boja
Kada me neko pita koja je “prava” boja uskršnjeg jajeta, ja mu kažem da kod mene ne postoji jedini ton – postoje bar nekoliko. Ima crveno, toplinsmeđe, bakarnocrvene nijanse iz korice crnog luka, koje mirišu na domaću tradiciju i toplu, vlažnu kuhinju, a onda su tu i ona živahna jaja iz paketića, pretvorena u mali kaleidoskop duge, kako se kaže. U šerpi s vodom i ljuskama luka se stvore one boje koje izgledaju kao da je prolećni dan doručkovao sunce, dok se kupovnim bojama može igrati i sama naša mašta – od svetlo ružičastog do zelenog i plavog, da se čini da je proleće došlo i u boji, pravo kroz farbana jaja sa sela.
Uskrs između kuhinje i sokaka – kako se slavi u Vojvodini
U Banatu i Vojvodini se često na Veliki petak čitav sokak smiri – ne od mraka, već od tišine u kojoj se čuje tek škljocanje jaja, šapat vode i škripa šerpe o ringlu. Tada se jaja kuvaju, hlade, pa se prebace u boju, dok se deca lože oko kuhinje. ali uglavom stalno prate sudbinu svakog jajeta. Tako je farbanje jaja tu i ritual i šala, i neka vrsta pripreme srca za sam praznik – čuvaju se crvena jaja, često kao simbol, a deca ih čuvaju kao da su u rukama držala pravi uskršnji blagoslov.
Kako da boja zaista “zagrli” jaje – od sela do kuhinje
Kada kuvam jaja, stalno se setim tog dana kad su jaja prvo došla pravo iz sela, još uvek malo hladnija, ali bez tog “friziderskog šoka” – jednostavno se ponašaju kao da su već znala da ih čeka voda i boja. Ako ih nema, onda se koriste i kupovna, ali ih uvek malo pustim da se priviknu na sobnu temperaturu, pa da ih ne bacim direktno u vrelo. Tako se ljuska ne preplaši, a mi dobijemo jaja spremna za pravu uskršnju predstavu. A kad se u toplu vodu za bojenje dodaje sitna kašičica sirćeta, boja kao da se zadrži na ljusci, ne samo da se “ištipa” i potom skine -vaša farbana jaja će biti predivna.
Mini platno na farbana jaja i njihova dekoracija
Kada se jaja izvade iz boje, pažljivo se osuše na čistom ubrusu, tek tada dolazi onaj deo koji meni liči na slikanje na mikroskopskom platnu. Nalepnice, šare, mali znaci, pa i neki šaljiv “uskršnji komentar” nacrta se na ljusci, sve dok se jaje ne pretvori u svojevrsni prolećni gramofonski disk – okretanjem u ruci prenosi se svetlo, boja i dečji smeh. A kad se premaže uljem, jaja zasvetle, kao da su iz mašte, a ne iz kuhinjske kutije.
Uskršnje “kucanje” – mali teatar za dečje srce
Najlepše na kraju je ono što se dešava za stolom: kada se farbana jaja lepo poređaju u korpu, u veštačkoj travi ili na jednostavnom tanjiru, kao da se čitava prolećna trpeza održava već unutar kuće. Dečiji smeh se čuje od hrane, ali i od tihe, napete igre “ko će pobediti kad se kucaju vrhovi jaja”. Kad jedno pukne, drugo ostane čvrsto, to je mali trenutak slavlja.
... Opširnije























