U starim šumama gde su višnje bile lek i mala uteha za zimu
E, da vam ispričam nešto što sam smislila dok sam kuvala ovaj moj džem od višanja… Kažu da su davno, još pre nego što su postojale naše moderne kuhinje, ljudi u selima okruženim gustim šumama skupljali višnje početkom leta, dok sunce bije svoje vreline i boje. Nisu tada imali ni mnogo izbora ni luksuza, ali su imali instinkt – znali su da sačuvaju ono što priroda daje. U velikim bakarnim kazanima, na laganoj vatri, kuvali su voće sa malo šećera, mešali polako i strpljivo, kao da pričaju sa zimom koja dolazi. I baš tako nekako i ja radim danas, samo što imam mali trik više – džemfix, da mi skrati vreme, ali ne i priču.
Leto u tegli – kad kuhinja zamiriše kao stara bajka
Džem od višanja, njegovo spremanje, kuća mi zamiriše kao da sam otvorila vrata neke stare bajke. One gde se šume zgusnu, a vazduh miriše na drva i voće. Višnje puste svoj sok, onako duboko crven, skoro crno-crven, i uvek izgledaju kao da se nešto ozbiljno dešava u šerpi – a zapravo samo prave haos crvenila, kako u šerpi i oko nje, tako i na šporetu, zidovima, ma svugde, a na kraju, završiti na hlebu. I u tom trenutku shvatim koliko su ljudi nekad bili pametni – nisu imali mnogo, ali su znali kako da naprave nešto što traje. Tegla po tegla, i eto ti zime bez brige.
... Opširnije






















