Stara bakina tajna: zelena jabuka čuvala slatko pismo, a griz čuvao tajnu ujedinjenja
E pa, dragi moji, tako mi neki put, dok pravim kolače, nekako mi u mislima pada svašta nešto, pa evo, i ovog puta, u mislima mi pade jedna stara limena kutija iz bakine kuhinje – ona sa dugmadima, suvim lavandama i jednim pismom koje niko nije smeo da otvori. Kažu da je u njoj čuvana tajna jednog starog pekara koji je znao da napravi jabukin šarm kolač od samo nekoliko stvari, a da cela ulica zatim pita:
“Šta si to stavio unutra?” On je samo osmehivao i govorio:
“Zelenu jabuku, griz i malo strpljenja. Ostalo je mala tajna iz bakine kutije u špajzu.”
I baš ta ideja me dohvatila dok sam rendala jabuke za ovaj jabukin šarm kolač – kao da mi je neko šapnuo:
“Maja, napravi nešto što miriše na detinjstvo, ali da ima malo drame.”
Proleće je već davno prošlo, jesen je stigla, a ovaj jabukin šarm kolač ima onaj topli, domaći karakter koji se ne može kupiti u prodavnici.
Filmski kadar: rerna se otvara, a jabukin šarm kolač miriše kao jesen u malom
Napolju pada pada kiša, prozor je malo zamagljen, a u kuhinji mikser muti jaje sa šećerom dok masa ne postane bleda i penasta. Pored toga, tu čekaju izrendane jabuke, mirisne i sočne, spremne da uđu u testo kao gosti koji su na vreme stigli na rođendan.
– Jabuko, šta radiš ovde? – upita griz, ozbiljno, kao da je upravo dobio ulogu glavnog inspektora testa.
– Došla sam da budem sočna – odgovori jabuka.
– A ti?
– Ja sam ovde da kolač bude mek, ali da se ne raspada kad ga sečeš. Neko mora da ima karakter.
– A ja? – upita cimet iz kutije.
– Ti si tu da podsetiš sve na bakinu kuhinju, božić, čarape iz detinjstva i miris koji se ne može kupiti u prodavnici.
Kada se testo izmeša, ono postaje gusto, ali ne teško. Brašno daje strukturu, griz dodaje onu finu, blago zrnastu teksturu, a mleko i ulje čuvaju mekoću. Zatim u sve to ulaze izrendane jabuke i cimet, pa se cela smesa pretvori u nešto što miriše kao da je jesen donela svoj lični jabukin šarm kolač recept.




















